Rok Stipčević – crtica iz života mladog košarkaša


Jedan od ciljeva Košarkaškoga kluba ZADAR ove sezone bio je ulazak u drugi krug Eurocupa odnosno ulazak u 16 najboljih u tom natjecanju. To je inače drugo najjače natjecanje u Europi, kvalitetom odmah iza Eurolige, iako je moje iskreno mišljenje da ima desetak ekipa iz Eurocupa koje mogu slobodno igrati Euroligu. Bez obzira na sve, mi smo taj cilj ostvarili i ušli u Top 16. Prošli smo skupinu u kojoj su bili Maroussi iz Atene, Cholet iz Francuske i estonska Riga.


Ulaskom u Top 16 formirale su se nove skupine, a nas je dopala najjača moguća skupina: Turk Telekom, Unics Kazan i Benetton. Oduvijek sam vjerovao u sebe i u ekipu tako vjerujem i sada da možemo dalje i da se možemo sa svima ravnopravno nositi. Svi smatraju da je sportašima život lagan i lagodan no mislim da su upravo sportaši ti koji najranije i najraznovrsnije upoznaju život.


Prvi ogled nam je bio protiv Turk Telekoma u Ankari. Na put za prvu utakmicu protiv Turk Telekoma krenuli smo u nedjelju ujutro u 9 sati, autobusom za Zagreb i naravno tunel Sveti Rok je bio zatvoren, međutim „preko veze“ po nas je došlo vozilo HAK-a . Uklonili su prepreke postavljene na autocesti i pustili nas na Dalmatinu. Tako smo uz pratnju prošli dionicu autoceste od Masleničkog mosta do tunela brzinom od cca. 20km/h.


U Zagreb smo stigli u dva popodne. Uslijedilo je "čekiranje" karata za Istanbul, a trebalo je i na brzinu nešto pojesti u restoranu na aerodromu. To baš i ne volim jer dosta vodim brigu o prehrani i pažljivo biram što ću jesti, ali što je tu je.
Avion je poletio u 16 sati, a u Istanbul smo sletili u 18 i 45 po lokalnom vremenu jer je tamo 1 sat više i odmah na avion za Ankaru. U hotel smo stigli u 11 navečer i smjestili se u sobe. Sobu sam dijelio sa kapetan KK Zadra makedonskim reprezentativcem Todorom Gečevskim. U hotelu nas je čekala spremljena večera. Pojeo sam sve – bio sam jako gladan i umoran. Dobili smo plan i program za sutradan i otišli na spavanje.


Ujutro smo otišli u posjet hrvatskoj ambasadi u Ankari, tamo smo ljubazno dočekani i primljeni. Zadržali smo se nekih sat vremena, nakon toga smo ja i par suigrača otišli na piće i u obilazak. Iskreno sam grad Ankara me nije baš dojmio, a isto tako i mentalitet tamošnjih stanovnika mi je nekako stran.


Navečer smo odradili trening u njihovoj dvorani i počela je potpuna priprema i koncentracija na sutrašnju utakmicu. Svatko je otišao u svoju sobu da se na svoj način pripremi i usredotoči na «okršaj». Imam svoj ritual prije utakmice kojeg ne mijenjam i kojeg se uvijek pridržavam! Neću vam otkriti kakav je neka to ostane moja tajna...

Došao je dan utakmice, dan D, ujutro buđenje, doručak i odlazak na trening, završna riječ trenera i upustva za utakmicu. Konačni dogovor o strategiji dogovorili smo uz DVD snimku igre naseg suparnika. DVD smo pogledali prije ručka, a ručak je uvijek najmanje 6 sati prije utakmice.


Utakmicu smo slabo otvorili i već u drugoj četvrtini smo gubili 20 razlike no međutim vjera i koncentracija nas vraćaju u utakmicu, pa tako na kraju utakmice dolazimo u egal, sa par koševa mojih suigrača i par mojih dalekometnih trica dolazimo u vrlo tijesnu završnicu u kojoj su više sreće nažalost ipak imali naši suparnici i pobijedili.


To je izuzetno kvalitetna ekipa koja za primjer samo od sponzora Ulkera dobiva 5 milijuna dolara godišnje.
Moje raspoloženje nakon utakmice nije bilo baš najbolje, bio sam jako ljut, jednostavno ne volim kad mi ekipa gubi, takav sam.


Povratak u hotel. Večera. Poslije večere - krevet. Cimer i ja ipak smo uspjeli ukrasti malo vremena za druženje i počastiti se s baklavama. Jedan i drugi ih volimo, a istovremeno je to kalorična bomba koja je odlična za povratak snage.

Tu sam večer jako kasno zaspao jer mi se po glavi vrtio tijek utakmice i tako nekoliko puta za redom kao u nekom lošem filmu. Iz kratkotrajnog i nemirnog sna me u 5 sati ujutro (dva sata nakon što sam zaspao) probudio telefon, krećemo za Zadar istim putem kojim smo i došli. I opet sve kreće iz početka... Za dva dana idemo na novi put, igramo slijedeću utakmicu, a u međuvremenu trening, trening i trening... I tako je od kad god igram košarku a to je otprilike otkad znam za sebe. No to je moj izbor i ja to volim i da se sto puta rodim uvijek bi trenirao i igrao KOŠARKU!

Vrijednosti obračunskih jedinica na dan 25.11.2014

<  NAV dijagr. (15 dana unatrag)  >

Erste Plavi OMF kat. B
Erste Plavi Expert DMF
Erste Plavi Protect DMF
Erste Plavi OMF kat. A
Erste Plavi OMF kat. C