Osnovno

Donošenjem Zakona o mirovinskom osiguranju započela je reforma mirovinskog sustava u RH. Hrvatski reformirani sustav temelji se na tri stupa, isto kao u Poljskoj, Mađarskoj, Čileu i manjem broju zapadnoevropskih zemalja.

Stari mirovinski sustav (I stup) je obvezan i zasniva se na generacijskoj solidarnosti, što znači kako radno aktivno stanovništvo /zaposlenici/ financira mirovine današnjih umirovljenika. Značajka takvog mirovinskog sustava je da mirovina ne ovisi izravno o visini doprinosa uplaćenih tijekom radnog vijeka osiguranika.

Novi mirovinski sustav (II stup) je obvezan, a visina mirovine nije unaprijed određena, već ovisi o visini uplaćenih doprinosa tijekom radnog vijeka. U novom mirovinskom sustavu, uplaćeni doprinosi se ne troše, već se štede za isplatu budućih mirovina sadašnjih zaposlenika. Drugi stup u Republici Hrvatskoj čine četiri obvezna mirovinska fonda, kojima upravljaju društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima.

Treći stup čine dobrovoljni mirovinski fondovi kojima upravljaju društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Ulaganjem u dobrovoljne mirovinske fondove stječete pravo na državna poticajna sredstva te pravo na porezne olakšice.

U novom mirovinskom sustavu, a sukladno Zakonu, promijenjena je dobna granica za odlazak u mirovinu: muškarcima je dobna granica pomaknuta sa 60 na 65 godina, a ženama sa 55 na 60 godina starosti.

Izdvajanja zaposlenika za mirovinu iznose 20% bruto plaće. Prije uvođenja kombiniranog mirovinskog sustava cjelokupan iznos uplaćivan je u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje /HZMO/. U novom mirovinskom sustavu ovaj je iznos nepromijenjen, ali je zato podijeljen na dva dijela: 15% uplaćuje se kao u dosadašnjem mirovinskom sustavu, a 5% se uplaćuje u privatni mirovinski fond na osobni račun.

U novom mirovinskom sustavu omogućuje se i ulaganje u dobrovoljne mirovinske fondove.