Dobrovoljna mirovinska štednja

Što uplate u dobrovoljni mirovinski fond donose poslodavcima, a što zaposlenicima?

 
 
   Dobrovoljna mirovinska štednja je vrsta namjenskog financijskog proizvoda. Rečeno svakodnevnim jezikom, to je ulaganje novca čija je namjena biti vaš izvor dodatnih prihoda u mirovini. 

Dobrovoljna mirovinska štednja je vaše ulaganje u mirovinski fond čiji cilj je uvećati vašu imovinu izlažući se propisanim razinama rizika.

Fond se sastoji od imovine koja je podijeljena na jednake dijelove, a svaki član fonda je vlasnik određene količine tih dijelova. Ti jednaki dijelovi nazivaju se udjeli u fondu. Prilikom učlanjenja u fond u njemu stječete određenu količinu udjela te se sa svakom vašom uplatom broj vaših udjela u fondu povećava.

Kako cijena vrijednosnih papira u koje je fond uložio poraste, tako raste i vrijednost udjela. Naravno, ako cijena vrijednosnih papira padne, onda padne i cijena udjela u fondu. Udjeli su najbolji način da vidite koliko je porasla vrijednost vaše imovine.

 

ULAGANJA MIROVINSKOG FONDA

Dobrovoljnim mirovinskim fondovima upravljaju zaposlenici društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Njihov je posao analizirati tržište kapitala, tražiti najbolje prilike za ulaganja te izdavati naloge za kupnju ili prodaju različitih vrijednosnih papira.

Fond ulaže novac svojih članova u vrijednosne papire na tržištu kapitala. To su najčešće obveznice kupljene na domaćem i stranom tržištu, depoziti banaka, a ovisno o strukturi fonda ponekad i dionice.

 

  • Ulaganje u dionice
Recimo da je fond uložio u dionice tvrtke A. Cijena te dionice je 100 kn, a fond je kupio 1.000 tih dionica, tj. uložio je 100.000 kn u tvrtku A. Tvrtka A je upravo danas potpisala veliki ugovor vrijedan nekoliko milijuna eura te je tu vijest objavila na Zagrebačkoj burzi. Sada se i ostalim ulagačima na burzi čini da je tvrtka A pametna investicija te i oni žele kupiti tu dionicu. Kako je broj dionica ograničen, a sve veći broj ulagača je želi kupiti, cijena dionice raste. Nakon nekoliko dana cijena dionice više nije 100, već 200 kn, i sukladno tome povećanju cijene dionice raste i cijena udjela u fondu.
Znači li to da će vrijednost udjela porasti za tih istih 100 kn? Neće, jer udjel predstavlja presjek cijele imovine fonda i vrlo vjerojatno ostale investicije nisu porasle baš ovako snažno kao dionica tvrtke A. Za slučaj da je fond uložio u dionice kojima je vrijednost pala, onda će i vrijednost udjela u fondu pasti.
Dionice su vlasnički vrijednosni papiri i predstavljaju udjel u vlasničkom kapitalu neke tvrtke. U svojoj osnovi, dionice su potvrda da neka osoba ili tvrtka ima udio u vlasništvu neke tvrtke. Kada ste vlasnik dionica neke tvrtke imate pravo sudjelovati u odlučivanju oko poslovanja (npr. odrediti koji će se proizvodi prodavati ili gdje će se izgraditi tvornica), a imate pravo i na dio dobiti koju ta tvrtka ostvari. To pravo vlasništva moguće je podijeliti, a ta podjela na jednake dijelove vlasništva su dionice.
Cijena dionica često varira i te varijacije događaju se svakodnevno. Loša ili dobra vijest u vezi tvrtke može jako utjecati na dionice i nije neobično da dionica poraste ili padne 10 ili 15% u jednom danu. Takve snažne promjene nisu česte, ali mogu se dogoditi. Ako tvrtka dobro posluje, nije jako zadužena i postoji prostor za povećanje njenog poslovanja, cijena dionice te tvrtke vjerojatno će biti stabilna i rasti.
  • Ulaganje u obveznice i trezorske zapise
Kada trebate dodatna financijska sredstva vaša prva, a najčešće i jedina, adresa bit će banka. U banci možete dobiti kredit pod određenim uvjetima – broju godina posudbe, kamati koju ćete platiti banci, mogućem vremenu odgode otplate. Često je i strogo definirano na što smijete potrošiti novce (npr. stambeni kredit).
Države i velike tvrtke imaju još jednu mogućnost zaduživanja – obveznice. Za razliku od dionica, obveznice su dužnički vrijednosni papir, a ne vlasnički. Vlasnik obveznice ima pravo na isplatu prinosa na obveznicu, a na kraju razdoblja naznačenog na obveznici i na isplatu svih sredstava koje je uplatio. To razdoblje zove se razdoblje do dospijeća, a predstavlja vrijeme potrebno da obveznica sazre.
Evo i jednog hipotetskog primjera: Velika tvrtka B širi posao u Aziju i za to im je potrebno veliko ulaganje, 2 milijuna eura. Umjesto da odu u banku, nadaju se da će prodajom obveznica ulagačima dobiti taj isti novac te da će time morati platiti manje kamate nego u banci. I to se zaista dogodi, tvrtka B proda sve obveznice s prinosom od 3% godišnje i s razdobljem do dospijeća obveznice od 5 godina. Svake godine tvrtka B mora ulagačima uplatiti 3% iznosa koji su joj pozajmili, slično kao kamate na kredit. Pete godine tvrtka B mora ulagačima isplatiti uobičajenih 3% iznosa i vratiti nazad ulagačima iznos koji su joj posudili prije pet godina.
Iz perspektive tvrtke B obveznice su bolje od kredita jer prve četiri godine tvrtka otplaćuje samo kamate, tj. prinos na obveznice, a ne i glavnicu iznosa obveznica. Naravno, tvrtka B se nada će tijekom te četiri godine njeno poslovanje u Aziji biti toliko isplativo da će po isteku pete godine uspjeti bez problema vratiti svim ulagačima njihov novac. Trezorski zapisi su slični obveznicama, no rok posudbe je puno kraći, recimo posudba na 3 ili 6 mjeseci. Dobrovoljni mirovinski fondovi mogu ulagati i u trezorske zapise i u obveznice.
 
 
  Osim što se uplaćena sredstva ulažu na tržištu kapitala, država na godišnje uplate dodaje poticajna sredstva u iznosu od 15% ukupnog iznosa uplata, do najviše 750 kuna godišnje.

Stimuliranje dobrovoljne mirovinske štednje zanimljivo je i poslodavcima kojima iseljavanje i migracije na tržištu rada otežavaju zadržavanje zaposlenika kao i onima koji isplaćuju više plaće pa žele iskoristiti sva moguća porezna rasterećenja kako bi zadržali svoje zaposlenike uz niže troškove. Naravno, tu spadaju i poslodavci koji dodatni naglasak stavljaju na socijalnu odgovornost i brigu o zaposlenicima.

Primjerice, ako poslodavac umjesto povećanja neto plaće odluči zaposlenike nagraditi dobrovoljnom mirovinskom štednjom, izdvojit će dvostruko niži iznos. To se odnosi na uplate do 500 kuna mjesečno ili do 6.000 kuna godišnje po zaposleniku, koliko iznosi porezna olakšica za poslodavca koja predstavlja porezno priznati rashod i umanjuje osnovicu poreza na dobit. Između ostalog, bruto iznos uplate do 6.000 kuna po zaposleniku jednak je neto uplati u odabrani dobrovoljni mirovinski fond.

Izmjena koja poslodavcima olakšava donošenje odluke o stimuliranju zaposlenika uplatom u dobrovoljnu mirovinsku štednju je izmjena Zakona o porezu na dohodak. Temeljem ove odluke ukinut je porez na uplate poslodavca u visini od 12%, koji se plaćao prilikom isplate mirovine zaposleniku, ukoliko je poslodavac koristio poreznu olakšicu. Ova odredba definitivno je učinila mirovinsku štednju još primamljivijom.

Uplate poslodavaca su fleksibilne – poslodavci mogu za svoje zaposlenike uplaćivati kada i kako žele: godišnje, mjesečno, kvartalno, polugodišnje. Po potrebi mogu i mijenjati dinamiku i iznose. Svim zaposlenicima mogu uplaćivati isti iznos ili se on može definirati individualno. Sredstva uplaćena u fond su vlasništvo zaposlenika te on može samostalno nastaviti s uplatama i zadržati sva prava, i u slučaju da poslodavac prestane uplaćivati.

Sredstva u fondu su i nasljedna pa se u slučaju smrti zaposlenika isplaćuju jednokratno na račun nasljednika.